понедељак, 2. новембар 2015.

Rex Ilusivii/Mitar Subotić Suba: “In the Mooncage” [vinil/reizdanje]

“...u njemu nema reči koja bi odgovarala reči mesec, ali ima
jedan glagol (kod nas) koji bi glasio mesečariti ili mesečiti.
 (Horhe Luis Borhes, “TLON UQBAR ORBIS TERTIUS”)
*
»Ovo su zaista čudni dani.
Snovi i legende naviru u život iz ove trave.”
(Jomer, “Dve kule”)
Pišem ponovo o “In the Mooncage” zato što je od poslednjeg teksta >> o tom projektu zrak mesečine konačno osvetlio bravu kaveza i ta vrata su ponovo otključana.
Pre dve godine sam priču o ovom projektu završio nadajući se da audio trake ne gore - i da će iz neke skrivene škrinje poteći muzika za koju sam znao da je snimljena i čije sam fragmente čuo - ali nisam imao previše dokaza da je u potpunosti sačuvana.
(“Nadajući se” možda i nije najbolji izraz. Ono je više bila vera protkana iskustvom: nakon petnaest godina traganja i pronalaženja Subinih snimaka na neverovatnim mestima – znao sam da će ti snimci jednom stići do mene, sve je bilo samo pitanje vremena)
Nada je tinjala sve dok mi Vladimir Ivković, kojeg tada nisam poznavao, nije porukom otkrio negde u aprilu da su u toku završne pripreme za objavljivanje do tada neobjavljenog albuma koji je Suba snimao u februaru i martu 1988. godine u Novom Sadu, te da je mali tim ljudi u saradnji sa Subinom majkom – Ružom Subotić – već dugo u procesu digitalizacije njegovih (ne)objavljenih snimaka – i da je ovo tek početak.
(Da mi je rekao da ima u rukama neobjavljenu Borhesovu novelu o pravoslavnim sveštenicima koji u beogradskim lagumima vrše katramunać u maju 1521, manje bi me iznenadio)


“In the Mooncage” je poslednji rad koji je snimao kao Rex Ilusivii. Za taj rad dobio je nagradu UNESKA za promociju tradicionalne kulture, što mu je omogućilo i prvi odlazak van Jugoslavije, odnosno trasiralo njegov put sve do Sao Paula, u kojem je stradao 1999. godine.
Album je javno predstavljen publici na Subin rođendan, u junu ove godine u Novom Sadu. I da - prošla su gotovo četiri meseca od kako mi je Vladimir uručio perfektno izliven  i dizajniran dvostruki vinil - ali ja tek sada verujem da mogu da pišem o muzici koju otkriva. Jer se - kao i svaki put pišem o Subinoj muzici – suočim sa činjenicom da nije problem u izboru reči, već u činjenici da su reči – suvišne ili nedovoljne – i da bi svaki pokušaj jezičkih vratolomija samo dodatno mistifikovao njegovo delo, nepotrebno.
Zato ću se usredsrediti na najvažnije.
“In the Mooncage” nije prvo delo u kojem je Suba (na njemu svojstven način) eksperimentisao sa lokalnim folklorom ili muzičkom tradicijom.
Zapravo - izuzev izleta u pop muziku (snimci sa Milanom, Igorom Popovićem, Massimom, Marinom; produkcija La Strade; ko-produkcije Haustora, EKV i Oktobra 1864...) – Suba je neprekidno eksperimentisao, bavio se alhemijom, stvarajući zvučne amalgame koje se posle njega niko drugi nije usuđivao da stvara na taj način na ovom tlu.
(Jedan intervju iz 1984. otkriva da se još onda dohvatio i muzike Amazona (snimak “Plazma”, još uvek izgubljen).
Na “In the Mooncage” njegove sprave zaposeli su motivi balkanskih uspavanki (po nekim teoretičarima - one su najstariji oblik stvaralaštva ljudi sa ovih prostora), čiji se fragmenti ukazuju u kompozicijama poput rusalki i talasona – i čiji je tretman potpuno drugačiji od onoga što je tek nekoliko godina kasnije postao trend – kada su i neki drugi kompozitori otkrili lepotu harmonija naše tradicije i preneli ih u svoju muziku na način prijemčiv prosečnom uhu.
U pedeset i nešto minuta muzike (dupli vinil donosi i dva dragocena dodatka) Suba dokazuje da je još tada, u dvadeset i sedmoj godini, potpuno znao muziku. (“ja radim zvuk koji stvara slike u glavi” >>)
Ovaj album je dragoceni kamen međaš za razumevanje Subine muzičke karijere, komad koji je nedostajao da bi se razumelo kako je u sledećem koraku kreirao “Dreambird” sa Goranom Vejvodom, odnosno šta je radio stvarajući sa Žoaom Paraibom “Memoria Mundi” projekat, u kojem su njih dvojica stvarali muziku sveta >>, što je još jedan fragment koji dokazuje Subinu potpunu autentičnost i koliko su njegovi radovi dragoceni, ne samo za nas, odavde.
(O poveznicama ovih snimaka sa njegovim drugim radovima iz Brazila – drugom prilikom. Jer – postoje.) "Snippets" sa albuma:


Za nekoliko dana je još jedna godišnjica Subine smrti.
Šesnaest godina od njegovog odlaska - a zahvaljujući vestima da se u nedavno otvorenoj škrinji nalazi još neverovatnog blaga - prvi put završavam tekst o njemu ne baveći se krajem, već siguran da će ova priča imati još epizoda.
U međuvremenu,  virim već mesecima u ovaj kavez i  gledam šta mesečina crta na zidu,  kroz rešetke otvorenih vrata.
Slika je svaki put -  drugačija.


"In the Mooncage" bi trebalo da je dostupan u prodavnici Yugovinil, kao i kod izdavača - Offen music.
Više informacija o izdanju dostupno je na stranici Offen Music >> (+ Facebook stranica >>) Koristan tekst o izdanju i promociji albuma - "Dnevnik", jun 2015. >>  Danas (!) objavljeni intervju sa Vladimirom Ivkovićem >> Više o Subi i njegovim radovima i dalje je dostupno na Tantos Desejos blogu >>

.

субота, 27. јун 2015.

"U mesečevom kavezu"




"Sinoćno okupljanje u povodu obeležavanja Subotićevog rođendana, u Zavodu za kulturu Vojvodine, bilo je i prilika da se čuju neke neispričane i manje poznate skaske iz života Subinog, koje govorahu poet, konceptualist, kritičar i direktor Zavoda, Vladimir Kopicl i muzikolog i kritičar, Dušan Mihalek. Takođe, prisutni su bili u prilici da uživaju u muzici sa Subotićevog albuma „In the moon cage“ koji je nemački izdavač „Offen music“ objavio u vinilnom izdanju. Kao polazište za svoja istraživanja u elektronskoj muzici na ovom albumu, Suba je uzeo uspavanke i tradicionalne napeve jugoslovenskih naroda, a upravo za njega je i dobio nagradu UNESC-a koja mu je omogućila da započne radu Brazilu (odakle se seli nakon svoje „pariske faze“)."

Više o promociji "In the Mooncage" je dostupno na ovom linku >>


среда, 17. јун 2015.

Subin rođendan: javno preslušavanje ploče Rex Ilusivii "In The Moon Cage"



"Kao i svake godine prijatelji i poštovaoci jugoslovenskog i brazilskog umetnika Mitra Subotića Sube okupiće se u Novom Sadu 23. juna da proslave njegov rođendan. Ali, ovoga puta će proslaviti i izlazak ploče Rex Ilusivii – In The Moon Cage u izdanju nemačkog izdavača Offen Music. U ovom nikad u celosti obajvljenom i nedovoljno poznatom radu Suba je za svoja istraživanja u elektronskoj muzici kao polazište uzeo uspavanke i tradicionalne napeve jugoslovenskih naroda. Za rad je (priložio ga je na trakama uz pisani elaborat) dobio nagradu UNESCO koja mu je omogućila da započne rad u Brazilu. Kako je rad dugo stajao u arhivi, konačno objavljivanje na vinilu predstavljalo je za izdavača pravi istrazivački projekat čijem su uspehu pre svega doprineli volja i entuzijazam Subine majke i rad na sređjivanju arhive koji je uložio Slobodan Misailović.

Izdavačku kuću Offen Music je pokrenuo još jedan muzički emigrant sa ovih prostora,Vladimir Ivković iz Dizeldorfa, veliki poklonik Subine umetnosti. 
Nadamo se da je ova ploča samo početak otkrivanja kontinenta Suba."
Više o izdanju: http://www.rushhour.nl/store_detailed.php?item=83083

https://soundcloud.com/offenmusic/sets/rex

Članak Nebojće Krivokuće o mestu In The Moon Cage u Subinom stvaralaštvu:
http://preslicavanje.blogspot.com/2013/01/suba-i-milan-in-moon-cage-otkrice.html


(Preuzeto sa FB profila Rajka Božića)




субота, 16. мај 2015.

Branka Parlić o Mitru Subotiću Subi (intervju za B92)



"Jedan od muzičara sa kojim ste sarađivali i sa kojim ste se družili bio je Mitar Subotić Suba. Od kada je datiralo Vaše prijateljstvo i kako biste ga ukratko opisali kao muzičara i kao čoveka? 

Ma, Suba je bio jedan divan dečko. To će vam reći svi koji su ga poznavali. Bio je zanimljiv, obrazovan, duhovit, talentovan. Već tada, kao srednjoškolac, pokazivao je interesovanje za drugačiju muziku. Puno smo vremena provodili u razgovorima, slušali smo i otkrivali početkom 80-tih godina, nove zanimljive kompozitore kao što su Gavin Bryars, Arvo Part i naravno Erik Sati. Sati, kompozitor potpuno nepoznat u našoj sredini. Treba imati na umu da tih godina još uvek nema Interneta, pa je svako istraživanje bilo vrlo komplikovano, sem ako niste bili u prilici da odete u inostranstvo i nabavite odgovarajuću literature, što smo na kraju i uradili."

(Intervju Vladimira Skočajića sa Brankom Parlić dostupan je na ovom linku >>)



субота, 25. април 2015.

Rex Ilusivii: "In the Mooncage" - uskoro na vinilu!

Zato što nije nikada zvanično objavljen, "In the Mooncage" je tokom proteklih godina dobio status izgubljenog materijala čiji su se fragmenti s vremena na vreme pojavljivali sa šuštavih traka i bez preciznih podataka.
To će uskoro biti ispravljeno, uz dva dodatna, do sada nepoznata snimka.

Više o vinilnom izdanju neobične Subine zvučne avanture dostupno je na ovom linku >>


.

.

субота, 10. јануар 2015.

Šest "izgubljenih" snimaka (1983-4?)

Nekoliko naizgled izgubljenih/nedostupnih snimaka osvanulo je na Mreži prvih dana 2015 zahvaljujući Željku Mijatoviću >>

"Yeti" (sa Zoranom Janjetovim)
"Arrivederci Roma" (sa Kostom Bunuševcem)
"Non' ho leta" (sa Kostom Bunuševcem)
"Praznik u močvari" 
"After eight"
"Zla kob" (duža verzija)

„Yeti“ je Rexov demo snimak nastao najverovatnije 1983. godine. Zoran Janjetov priča o saradnji sa Mitrom Subotićem u članku “Mitar Subotić Suba - Priča o kralju” (Reporter - 16. april 2002.): “Koncert u SKC-u, osamdeset i neke, Rex Ilusivii. To je bila "velika produkcija". Učestvovao sam i pevao pesmu “Yeti” koju sam davno snimio sa Subom. U stvari, nisam pevao, urlikao sam. Bio je i Kosta Bunuševac obučen u neka geometrijska odela i lomio neonske lampe. To je bio performans pod njujorškim uticajima. Sećam se Sube sa ogromnom količinom opreme, sa analognim sintisajzerima, pedalama, efektima, magnetofonima. Tada to nisu kontrolisali kompjuteri, već je jedan čovek išao okolo i pritiskao pedale. Terao me je da se penjem na neke šest metara visoke praktikable, pola metra širine, a ja se toga baš plašim. Na tome je trebalo da pevam umotan u neke zavoje. Bio sam Doktor Vu. Rex Ilusivii i Doktor Vu. Ili Tex Ilusivii, kako smo se posle zvali. Sećam se da je bilo tako komplikovano namestiti sve to u toku popodneva, a mislili smo da će biti možda dvadesetak ljudi koji su se setili da vide nešto od Rexa Ilusiviija. SKC je bio krcat. Najstrašnije je što niko u publici nije primetio nijednu grešku jer im se sve to dopalo, a koncert je bio raspad sistema. Milion grešaka. Kada istakneš svoje greške to više nisu greške, sto je Enov princip, ali ovde su se te greške sasvim slučajno isticale.”
Na početku pesme je ilustracija iz 165. broja „Džuboksa“ ( Z. Janjetov).
Vokalni delovi su ilustrovani fotografijom Z. Janjetova, kao pevača grupe Heroina. Fotografija je štampana u Yu Strip Magazinu br. 68.  
Pri kraju pesme, nalazi se kaiš stripa „Patak Đoka“ Zorana Janjetova, objavljen u „Džuboksu“ br. 159. U to vreme u radio emisiji „Jugoslovenska pop scena“, Dragan Gojković puštao je demo snimke misterioznog izvođača, koji se krio iza imena Rex Ilusivii." 

"Arrivederci Roma""Non' ho leta", snimljene sa Kostom Bunuševcem su, najverovatnije, rezultat njihove saradnje u vreme eksperimentalnih performansa koje su 1983 (1984?) održavali u beogradskom SKC-u.

Ova verzija "Praznika u močvari" se, pak, razlikuje od drugog, a istoimenog snimka koji je već neko vreme dostupan na mreži, kao što se i "Zla kob" razlikuje po dužini u odnosu na verziju koja je objavljena na kompilaciji "Ventilatora" 1983.

Tu je, konačno i snimak "After Eight" - jedna od dve verzije za koje se zna da postoje.

Šest dragocenih snimaka dostupno je na ovoj playlisti:


.