BBC FOUR o Subi [video]

Iz emisije "Brasil, Brasil", emitovane na BBC Four u novembru 2007.

Subin rođendan u Limanskom parku (Prilog Radija 021)

(Objavljeno 24. juna >>)

Juče bi Mitar Subotić Suba napunio 59 godina. Kao i svake godine, i ove su se tim povodom okupili njegovi prijatelji, slušali njegovu muziku, pričali o njemu, malo i o sebi, zapravo o nama...



"Ima ljudi koji svojim delima nasmeše sunce, toliko snažno da ono posle njihovog zemaljskog veka još dugo obasjava sve one koje je takao taj čudesni čovek.

Takvi ljudi dokaz su da se ne može nestati zauvek. Prvenstveno zato što u plodovima njihovog dara dragoceno seme nalaze nove generacije, ono ključno zrno smisla zbog kojeg opstaje ovaj svet.

Čudesni čovek iz ovog zapisa je Mitar Subotić Suba, muzičar, kompozitor, producent, studiozni istraživač, neumorno radoznali notni globtroter koji je upravo notama prestigao budućnost, tako da i u našoj sadašnjosti one futuristički zvuče.

Subu je bolje slušati, nego pisati o njegovoj muzici. To je mislio i zagrebački "Kroacija rekords" kada je ovog juna reizdao album "Angel’s breath" koji je Suba napravio sa Milanom Mladenovićem.

Album "Angel’s breath" poklanjala je juče Mitrova majka Ruža Subotić, na Subinom platou u Limanskom parku, njegovim nekadašnjim saradnicima i prijateljima koji su se okupili da bi obeležili rođendan ovog izuzetnog umetnika.

Zanimljivo je da je ovo testamentarno delo Mitra Subotića i Milana Mladenovića, koji su zajedničkim snagama reizdale pomenuta zagrebačka muzička kuća i Zadužbina Milana Mladenovića, odmah po objavljivanju završilo na drugom mestu najprodavanijih albuma HR top liste.

"Angel’s breath" i danas, 26 godina po objavljivanju, sveže je, snažnopulsirajuće i kompleksno delo kojim dva vrsna muzičara propituju sve ono što je tištilo - njih onda, nas - danas, sve ono što svet vodi u zabludu da je jesti nastalo od jesam.

Suba i Milan nisu stigli da nastave svoju saradnju koja bi nas dovela do ko zna kojih svetova, ali smo juče – okupljeni na Subin rođendan – uradili ono što se danas nažalost retko radi - zastali. Stali da bismo se setili zašto je važno da radimo ono što najbolje umemo, zašto je važno da poštujemo ono što neki drugi ljudi najbolje rade i zašto je prevažno da katkad stanemo i ništa ne radimo, da samo stanemo u nekom parku i oslušnemo daleke ptice što iznad Madagaskara i Sao Paola lete..."