недеља, 17. април 2011.

"ULICA ILUZIJA" (Petar Janjatovic, 1987.)

Povodom tridesetogodišnjice emisije "Randevu sa muzikom" Radio Novi Sad je izdao ploce grupe La Strada i Rex Ilusiviija. Ovaj drugi album pod nazivom "Disillusioned" se pojavio u saradnji sa omladinskim magazinom "Stav". Obe ploce su stampane u skromnih 500 primeraka, ali predstavljaju vredan dokument i pokazuju da je ovo, po svemu sudeci, jedini nacin da kvalitetni a nekomercijalni materijali ugledaju svetlost dana.

Okean


Za sve ove godine novosadska scena je vecito glavinjala i nikako nije uspela da stane na svoje noge. I pored brojnih grupa koje se pojavljuju, rezultati su mrsavi. Visegodisnja nada ove scene, La Strada je nastala na rusevinama sjajnog sastava Luna. Slobodan Tisma i Jasmina Mitrusic su okupili nove ljude i poceli da razradjuju onu tamniju i mirniju stranu Lune. Vremenom je kroz grupu proslo mnogo muzicara, ali je glavni autor Tisma uspevao da ocuva osnovnu stilsku liniju neokrnjenu i odrzi grupu u zivotu uprkos totalnog ignorisanja diskografskih kuca. Na debi ploci su se pojavile njihove stare kompozicije snimljene jos jula 1985. godine.


"Ja iz dva razoga nisam bio za to da ova ploca izadje" - kaze Tisma - "Prvi je sto je taj materijal prestar. Tacno se secam da smo ga snimali onog jutra posle Live Aida. Cele noci smo gledali prenos koncerta i onda sam isao da snimam vokale. Mozes misliti kako je to izgledalo. Tu je bilo falsiranja, bio sam umoran a ionako nisam neki pevac. Drugo, ovo su u stvari demo snimci, to nije dovoljno dobro za ploču. Ima tu gresaka, ja sam nisam dobro radio, nisam maksimalno iskoristio vreme koje sam imao u studiju. Medjutim, Vita Simurdic je insistirao na tome da se ovi snimci pojave na ploci, a posto je on nama puno pomogao, pristao sam da se to objavi iako sam rekao da cu se javno ograditi od ovih snimaka. Od tog vremena se puno toga promenilo. Od originalne postave smo ostali samo bubnjar Robert Radic i ja, radimo sa novim ljudima, vecinu ovih pesama vise ne sviramo na koncertima, tako da nije bilo mogucnosti da ovaj materijal ponovo snimimo."

Ipak, uprkos Tisminom nezadovoljstvu cinjenica je da je pojava ove ploce donela dozu ohrabrenja grupi. Demo-snimci sa novim pesmama su tu, a izlazak ploce je razlog za koncerte. Iako La Strada zauzima marginalan polozaj na domacoj sceni, njena pojava nije zanemarljiva. Oni koji redovno prate radijske demo liste dobro znaju vecinu pesama sa ove ploce. Tacno je da im se moze zameriti jednolicna atmosfera, Tismin nesiguran glas i tu i tamo nesrecno sklopljeni tekstovi, ali jasno je da su pravljene sa puno talenta i originalnosti. U pesmama "Okean", "Mama Luna", "Dosla su tako neka vremena" Tismin melanholicni glas se meko stapa sa sirokim, skoro akusticnim zvukom gitara. Izuzetno prisno i optimistično deluje Jasminin drugi vokal u pesmi "Mama Luna" dajuci joj preko potrebnu energiju. Cela ploca odise prozracnom produkcijom (njom se bavio Rex Ilusivii) u kojoj nema pokusaja da se Tismina mestimicno turobna poetika sminka nekim kitnjastim efektima. Dok je svojevremeno grupa Luna u sebi nosila tako reci sizofrenicnu strukturu zbog razlilcitog pristupa muzici gitariste Baleta i bubnjara Fircija u odnosu na ono sto je radio (sto je davalo odlicnu kombinaciju), La Strada se povukla u jedan prikriveniji i misaoniji okvir za sta je najverovatnije zasluzno Tismino dugogodisnje bavljenje literaturom. Njegove pesme nose pritajenu energiju kojoj autor nikako ne dozvoljava da izroni na povrsinu. To posebno podcrtavaju Jasminine diskretne klavijature kojima je zadatak da boje osnovnu melodiju pesme. Nova postava La Strade radi bez klavijatura, ali je stil novih pesama ostao isti. Tisma se prihvatio elektro-akusticne gitare koja uz klasicnu elektricnu gitaru daje prijatnu dinamiku. Uprkos sporom razvoju karijere grupe njihove pesme ne stagniraju. Uostalom, dosla su tako neka vremena kad malo mudrosti u muzici uopste nije naodmet.

Bez Iluzija

Mitar Subotic - Suba ili Rex Ilusivii ili Kralj Iluzije, kako vam drago, ovom plocom objasnjava da je Disillusioned. Sudbina mu je slicna kao u prethodnom slucaju. Rex je vrlo specifican pojedinac u našim okvirima, ali je njegov rad jos uvek u off prostorima. Demo snimci sa pesmom "Plava Jutra" (peva Marina Perazić sto je ujedno najbolja stvar koju je imala prilike da snimi u svojoj karijeri) i verzija "Sex Machine" sa Milanom Mladenovicem bile su prave radijske poslastice. Vec par godina unazad se iscekuje pojava njegove ploce sa odabranim snimcima koje je pravio sa različitim autorima. Ali kao i kod La Strade, zainteresovanih nije bilo, i ploca se pojavljuje tek sada.

"Sve je to prekasno" - kaze Rex - "ove pesme su snimane davno i ja ih danas uopste ne bih na ovaj nacin uradio. Meni je vrlo bitna tehnologija i studijski rad, a ona je u medjuvremenu mnogo napredovala tako da bih danas sve ovo napravio drugacije. Namerno nisam hteo da stavim na plocu "Plava jutra" i "Sex Machine" jer su se one toliko izvrtele preko radija i zavrsile su svoj vek. Uglavnom ovakve stvari vise necu raditi."

Na ovoj ploci su pored Rexa radili Milan Mladenovic (vokali, tekstovi, gitara), Uros Secerovic (udaraljke), Massimo Savic, Zoran Radomirovic Svaba i Branka Parlic. Materijali na ploci su radjeni od marta 1985. do juna 1986. godine. Rex kroz svoju muziku prelama razlicite uticaje slobodno se poigravajući zanrovima. Prve dve stvari, "Nabor na postelji" i "Courage!" predstavljaju varijaciju iste teme i teksta, dok nas "Facedance" i "Alice" uvode u atmosferu druge strane. Mirni instrumentalni tokovi sugerisu Inoovu ambijentalnu tematiku. Na B strani se nalaze ambijenti na muziku Erika Satija pod nazivom "Thanx Mr. Rorschach". Malo poznat kod nas, Erik Sati je u Rexu dobio sjajnog sledbenika i rekao bih propagatora. Uostalom, da se posluzim tekstom koji je napisala madam Ornela Volta u ime pariske Fondacije Erika Satija: "Veliko nam je zadovoljstvo sto vidimo da u Jugoslaviji radi muzicar Mitar Subotic - Rex Ilusivii
koji je komponovao zanimljive stvari, narocito jedno delo, jedan hommage Satiju, upravo na nacin koji je Sati najviše voleo - to je da svako pronadje svoj put i svoju licnost. Muzika Rexa Ilusivija predstavlja upravo ostvarenje te formule, tog postupka".

Kako stoje stvari, ova Rexova ploca predstavlja kraj jedne njegove faze. Nadam se da cemo zahvaljujuci nekim drugim izdavackim potezima uspeti da saznamo sta novo radi. Ipak, sudeci po ovoj ploci cini se da bi Rex bio odlican u takozvanoj primenjenoj muzici a tu ponajpre mislim na filmski medij.

(Petar Janjatovic, "Rock", 1987. godine.)

Нема коментара:

Постави коментар