недеља, 26. април 2026.

"Mitar Subotić Suba: Neuhvatljivi kralj" (Jutarnji list, 25. april 2026)


Piše: Luka Fišić

Za filmove velikog njemačko-holivudskog redatelja govorilo se da nose njegov osebujni "Lubitschev dodir", onu teško objašnjivu lakoću koja ih izdvaja od svega ostalog. Nešto slično mogao bi zaključiti i onaj tko prvi put posluša nekoliko albuma po kojima je svoju magičnu prašinu rasuo Mitar Subotić Suba.

U njegovoj glazbi osjeća se smog ulica zakrčenog grada i gotovo istovremeno nagovješćuje sloboda koju pruža nebo iznad tog uzbudljivog kaosa. Goran Vejvoda, Subin umjetnički suborac i "tajna ikona novog vala", koji ga je upoznao početkom osamdesetih, priča o "undergroundu, groundu i konačno overgroundu" kao nečemu čemu je njegov i Subin pokret težio.
U Subinoj glazbi, kao i životnim odlukama, ta želja za uzdizanjem iznad realnosti gotovo je opipljiva. Domaća kritika i scena u to vrijeme nisu prepoznale Subin inovativni pristup sempliranju i ambijentalnoj glazbi, dijelom zbog ograničenog konteksta, manjka muzikološke širine i zatvorenosti prema novim izrazima.
- Oni koji su prvi, koji krče put ili nude nešto novo, često su u svoje vrijeme neshvaćeni, ili možda nama ovdje, na margini zbivanja, treba potvrda iz inozemstva - govori filmski i glazbeni kritičar Željko Luketić, koji će biti govornik na otvaranju interaktivne instalacije "SUBAsoba" u Zagrebu 27. travnja u Srpskom kulturnom centru.

U Zagrebu se 27. travnja prikazuje interaktivna instalacija "SUBAsoba". Posvećena je Mitru Subotiću Subi, danas u svijetu možda i najpriznatijem imenu koje je dala alternativna glazbena scena ovih prostora.

Uske granice

Suba je danas u svijetu možda i najpriznatije ime koje je glazbena alternativna scena s ovih prostora dala. To što je najpopularniji postao u Brazilu, gdje je kreirao zvuk koji je čak i tamošnju eklektičnu, nepredvidljivu glazbu poveo dotad neistraženim putevima, nije iznenadilo one koji su ga poznavali.
- Očekivalo se da će granice Novog Sada, pa i Beograda, biti premale za čovjeka tako otvorenog duha, punog radoznalosti za glazbom, kao i životom - kaže Vejvoda.

Mitar Subotić Suba rođen je 23. lipnja 1961. u dobrostojećoj obitelji u Novom Sadu, gdje je završio osnovnu glazbenu školu kao harmonikaš i već je tada postizao zapažene uspjehe s orkestrom. Na Akademiji umjetnosti u Novom Sadu studirao je kompoziciju i orkestraciju, a interes za elektroničku glazbu dodatno je razvio na tečaju u Beogradu koji je vodio britanski glazbenik Paul Pignon.

- Bili smo drugačiji od dobrog dijela tadašnje scene. Nije nas toliko zanimao klasični zvuk rocka, već smo više umjetnički pristupali stvari - govori Vejvoda, multimedijalni umjetnik, član grupe Annoda Rouge, pridruženi član grupe Idoli, suradnik grupa Kozmetika i Du Du A.
Prve radove Suba je objavljivao pod pseudonimom Rex Ilusivii, i to na neuobičajen način - anonimno ih je slao na Radio Novi Sad, gdje su emitirani bez znanja o autoru. Nakon što je otkrio svoj identitet, uslijedili su nastupi diljem Jugoslavije i suradnje s umjetnicima poput Zorana Janjetova, koji mu je i dao umjetničko ime. Aktivan je bio i na kazališnoj sceni.
U okviru projekta "Promene" (1983.-1985.) Subotić surađuje s nizom istaknutih glazbenika tadašnje scene, među kojima su Milan Mladenović, Marina Perazić i Massimo Savić, stvarajući niz zapaženih radijskih hitova. Debitantski album "Disillusioned" objavljen je u ograničenoj nakladi od 500 primjeraka, nakon što su ga velike diskografske kuće odbile.
Na njemu sudjeluju ključna imena tadašnje scene, a posebno se ističe ambijentalna kompozicija inspirirana Erikom Satiejem. Album je dobio i priznanje iz kruga Satiejeve fondacije, koja je Subotićev rad istaknula kao primjer originalnog i osobnog pristupa glazbi. Suba je bio glazbeni inovator na više razina, a čak su i njegove suradnje s pop-izvođačima poput Marine Perazić zvučale drugačije, kaže Luketić, koji je uredio kompilaciju “ExYu Elektronika”, koja je uključivala i rane snimke Sube, među kojima i segmente s vrpce "In The Moon Cage", što je bilo njegovo prvo službeno objavljivanje na ovim prostorima.

Igra na sigurno

Objašnjava da su diskografi igrali na sigurno: preferirali su provjerena imena, dok su eksperimentalna i elektronička glazba rijetko dobivale prostor, i to uglavnom kroz već etablirane autore. Nova imena smatrala su se preveli-kim rizikom, zbog čega su mnoge prilike propuštene. Dodatni problem bila je tadašnja kritika, snažno usmjerena na rock i pop, koja je prema elektronici često pokazivala nerazumijevanje, pa i otvoreni zazor. Takva je glazba dugo bila pogrešno doživljavana kao prolazni hir ili "lakši put", bez, vjerovalo se, prave sviračke vještine.
- Znoj i gitare bili su kritici zani-mljiviji od konceptualnih instru-mentalnih albuma, gdje se ni na analizu tekstova nije mogla zakvačiti jer tekstova nije bilo - napominje Luketić. Jedan od najzanimljivijih takvih eksperimentalnih radova onaj je s Vejvodom, nastao u Parizu.
- 'The Dreambird' je nastao u malom stanu u kojem smo supruga i ja živjeli, a Suba bi nam često dolazio u posjet. Te snimke nisu nikada ni trebale biti objavljene kao album. Ideja je bila da ti zvukovi budu neka vrsta glazbene instalacije na Dunavu - prisjeća se Vejvoda. Glazba je nastala spontano, kroz druženja i zvučne eksperimente, uz korištenje "terenskih zvukova", od ptičjeg pjeva do zvukova mora, koji su oblikovali njegovu prepoznatljivu ambijentalnu teksturu. Materijal je potom dovršen u Novom Sadu, a Suba ga je kasnije ponio sa sobom u Brazil.
- The Dreambird je važan je za domaću glazbu na sličan način koliko su u svjetskoj glazbi bitni neki albumi koje je snimio Brian Eno - smatra Luketić.

Sredinom osamdesetih godina Suba živi između Pariza, Novog Sada i Beograda. Radi za kazalište, balet, film i televiziju, komponira glazbu za brojne modne revije. Godine 1990., na poziv brazilskog kulturnog atašea, odlazi u Brazil, gdje se ubrzo trajno nastanjuje i brzo afirmira kao skladatelj i producent. O tome što je pronašao u Južnoj Americi najbolje govori Subin citat.

U školi sambe  

"Budući da je u Brazilu pomiješano sve što postoji na ovom svijetu - od crnaca iz Afrike, preko Japanaca, Korejaca i Arapa, do Europljana, a iz Europe ponajviše Portugalaca, Talijana, Francuza i Nizozemaca - doslovno sve što možete zamisliti, to je za mene bio pravi šok. Imao sam sreću da sam otišao u jednu od tih samba škola koje inače nastupaju na karnevalu, a biti usred tih bubnjeva... I sad se naježim dok o tome govorim. To traje satima i satima i satima... čovjek jednostavno poludi, jer se u tijelu počne događati nešto potpuno novo, neka energija počne ključati iznutra... i to je možda najjači glazbeni doživljaj koji sam imao u životu".

Tamo nastaje i Angels Breath iz 1994., koji snima s frontmenom EKV-a Milanom Mladenovićem i brazilskim glazbenicima. Na njemu se spajaju alternativni zvuk, brazilski i balkanski folklorni motivi, nastali kroz višemjesečni studijski rad.
- Album snimljen u Brazilu početkom 1994. godine predstavljao je logičan nastavak onoga što su Milan Mladenović i Mitar Subotić Suba radili pod istim imenom još od kraja osamdesetih, ističe sudionik u programu "SUBAsobe", te upravitelj Zadužbine Milana Mladenovića Nebojša Krivokuća. Suba je tada već par godina živio u Brazilu, okružen ritmovima i raznolikošću stilova koji su ga oduševljavali, dok je Milan u Sao Paulo stigao u prosincu 1993., obilježen iskustvom života u Beogradu i Srbiji s početka devedesetih te željan da s dugogodišnjim prijateljem stvara novu glazbu koja će mu otvoriti novu perspektivu. Kako ističe Krivokuća
Milan je u to vrijeme bio i zasićen zvukom EKV-a, a upravo je iz sudara njegova gitarističkog umijeća i rock nasljeđa, uz novootkrivenu trubu kojoj se tada posvetio, sa Subinim euforičnim istraživanjem brazilskih ritmova i melodija nastala "glazba četvrtog svijeta", kako su je sami nazivali. Bio je to album koji u trenutku objavljivanja gotovo da nije imao srodnika - kaže Krivokuća, dodajući da dodatni sloj toj neobičnoj glazbi daju Milanovi tekstovi, prožeti njegovim bogatim čitateljskim iskustvom, ali i težinom stvarnosti koju je proživljavao u domovini. Čini se, nastavlja Krivokuća, da je tek nakon objave remasteriranog vinila 2020. godi-ne (Croatia Records i Zadužbina Milana Mladenovića) album naišao na šire razumijevanje i iznimno pozitivne kritičke osvrte. I danas zvuči svježe i izuzetno intrigantno, što potvrđuje i nedavna de-rekonstrukcija Angel's Breath projekta koju je objavila skupina Živa Voda. Napominje i kako je Suba bio dio ekipe s kojom je Milan radio pripreme i demo-snimke za (ono što je trebalo biti) Mladenovićev solo album "Dum dum". Malo je poznato da je Mitar Subotić Suba jedno vrijeme u Brazilu surađivao i s Nickom Cave-om tijekom pre priprema za album "Let Love In".
- Navečer bi se vraćao svojim 'muzikama', stvarajući zvučne ambijente i neobične, 'iskošene' zvukove za koje se činilo da ih je nemoguće proizvesti - priča upravitelj Zadužbine Milana Mladenovića.
No dva albuma zbog kojih će Suba postati legenda brazilske glazbe su "Sao Paulo Confessions" i "Tanto Tempo" Bebel Gilberto, i dalje globalno najprodavaniji album jedne glazbenice iz Brazila.
- Suba je 'formalno' potpisan kao producent, ali njegov rad na tom albumu prevazilazi ulogu klasičnog producenta. On je na tom albumu - jednostavno rečeno - stvaralac atmosfere, šumova, zvukova, bitova... On ga je definirao - objašnjava Krivokuća.

U jednoj od knjiga o EKV-u spominje se i kako su Suba i Bebel za vrijeme snimanja albuma bili u romantičnoj vezi (Suba je volio žene, a i one su voljele njega, kaže Vejvoda), no Krivokuća kaže kako se to ipak nije dogodilo. Oko "Tanto Tempa" isprepletena je i jedna puno potresnija priča, ona o njegovoj preranoj smrti s 38 godina.



Verzije tragedije 

Subotić je tragično stradao 2. studenoga 1999. u požaru u svojem stanu u Sao Paulu, upravo u trenutku kada se pripremao za europsku promotivnu turneju (Pariz, Bruxelles, London, Novi Sad) u povodu izlaska albuma "Sao Pa-ulo Confessions". Prema često spominjanoj verziji događaja, tog dana radio je na završnoj produkciji albuma "Tanto Tiempo" kada je u njegovu studiju izbio požar. Svladan dimom, preminuo je navodno pokušavajući spasiti netom snimljen materijal. Vejvodi se ne sviđa da se od njegove smrti na taj način stvara spektakl ili da se potiču nagađanja što se te noći i kako dogodilo.
- Jedino što znamo je da je izbio požar i da se Suba ugušio. Sve ostalo su nagađanja i mitovi. Bilo bi mi puno draže da se o Subi razmišlja kroz njegovu glazbu i sve pozitivno što je svijetu ostavio - poručuje Vejvoda. Kakvu bi glazbu danas radio Suba da je živ, nemoguće je zamisliti, smatra Krivokuća.
- Ne zaboravimo, njegov prvi pseudonim je značio 'onaj koji je neuhvatljiv, iluzivni Kralj'... Suba je od najmlađih dana vjerovao u ideju da svi mi imamo 'zajedničku sudbinu', a da je baš glazba sfera u kojoj se prepleću iskustva stanovnika cijelog planeta, da nas ona najsnažnije povezuje - govori Krivokuća.
A uskoro bismo trebali saznati i nešto novo o Subinu doživljaju svijeta. Većina materijala koje je snimio tek treba biti objavljena. Subu smo tek počeli otkrivati - poručuje Luketić.

*

Objavljeno u "Jutarnjem listu", 25.4.2026.

Više o programu "SUBAsobe" u Zagrebu dostupno je na sajtu Suba Fondacije >>

Dodatak
VIDA ART o izložbi:



уторак, 21. април 2026.

SUBAsoba // Rex Ilusivii u Zagrebu (27.4 - 15.5.)

Fondacija „Mitar Subotić - Suba“ u saradnji sa Srpskim kulturnim centrom Zagreb i Odjelom za kulturu Srpskog narodnog vijeća predstaviće rad muzičara čiji je opus obeležio kako muzičku scenu ovih prostora, tako i modernu muziku Brazila.

Prostori Srpskog kulturnog centra / SKC (Preradovićeva 21, Zagreb) i Kulturno informativnog centra / KIC (Preradovićeva 5) će od 27. aprila do 15. maja biti središte audiovizuelnog istraživanja posvećenog jednom od najvažnijih modernih muzičara sa ovih prostora – Mitru Subotiću Subi.

Na regionalnoj sceni poznat kao muzičar i producent koji je sarađivao s umetnicima poput grupe HaustorMilanom MladenovićemEKVMassimom Savićem i Marinom Perazić - Suba je tokom karijere sarađivao i sa globalnim muzičkim zvezdama među kojima su i Bebel Žilberto, Taciana, Žoao Paraiba i Toni Skot.

Karijera Mitra Subotića Sube i danas intrigira ljubitelje i teoretičare muzike. Ovaj klasično obrazovani muzičar započeo je karijeru početkom osamdesetih godina, sarađujući sa različitim umetnicima pod pseudonimom Rex Ilusivii. Dok su ga saradnje sa bendovima poput Haustora (album „Bolero“), Ekatarine Velike („Samo par godina za nas“), Oktobra 1864, La Strade i drugima etablirale kao jednog od najinovativnijih producenata s ovih prostora, Suba je paralelno gradio autorski put stvarajući ambijentalnu muziku zasnovano na spoju lokalnog etno zvuka i elektronike (album „In the Mooncage“).

Zahvaljujući UNESCO nagradi za promociju kulture Suba se seli u Pariz, gde dodatno razvija interes za zvučne ambijente, a potom odlazi u Sao Paulo u Brazilu, gde tokom devedesetih sarađuje s nizom ondašnjih istaknutih imena. O njegovu značaju svedočio je i BBC, koji ga je u serijalu posvećenom brazilskoj muzici istakao kao ključnu figuru electro-bossa nova pokreta. Krunu njegovog rada u Brazilu čine produkcija albuma „Tanto Tempo“ Bebel Gilberto (najprodavaniji album jedne umetnice izvan Brazila), kao i album „São Paulo Confessions“ (Crammed Discs/Islandlife/Sony/Trama music), koji je uvršten u anale svetske muzike i danas se slavi kao izuzetan spoj moderne elektronike i brazilskih muzičkih stilova.

Program u prostorima Srpskog kulturnog centra  i Kulturno informativnog centra trajaće tri nedelje, a zagrebačka publika će imati priliku da učestvuje u kustoskim vođenjima, radionicama, muzičkim večerima posvećenim projektima poput Angel’s Breath (saradnja sa Milanom Mladenovićem), koncertu sastava Modern Quartet, kao i projekcijama dokumentarnih filmova u Surogatkinu KIC.

Interaktivna instalacija „SUBAsoba“ nije samo hronološki prikaz njegove karijere, već celovito čulno iskustvo. Posetioci će ulazati u prostor koji pulsira Subinim zvučnim pejzažima – od nagrađivane ambijentalne muzike „In the Mooncage“ do ritmova i zvukova Brazila sa „São Paulo Confessions”, uz projekcije filmova i video radova koji slave njegovu karijeru.

Interaktivna instalacija „SUBAsoba“ otvara se u ponedjeljak, 27. aprila u 19 sati, a detaljan program dostupan je na stranicama SKC-a i Fondacije „Mitar Subotić-Suba“.

Izložba i popratni program se održavaju uz finansijsku podršku Ureda za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Vlade Republike Hrvatske.

Ulaz na sve programe je slobodan, a više informacija dostupno je na https://subafondacija.com/

недеља, 22. фебруар 2026.

Rex Ilusivii & Milan Mladenović: "Courage" / "Dissilusioned"

Kada bismo sve sačuvane objavljene i neobjavljene snimke poređali u niz, i pustili ih da sviraju hronološki – bez najava i objašnjenja – verovatno nikada ne bismo pogodili da su autori tih muzika dva ista umetnika koji jedva čekaju novi sešn, na kojem će stvarati nešto novo, drugačije od onoga što su radili prethodnog puta.

U rasponu od deset godina - od prvih elektronskih eksperimenata iz leta 1984. godine preko obrada Džejmsa Brauna i poigravanja sa ovdašnjim etno-zvukom (deo tih eksperimenata objavljen je na Subinom „In the MoonCage“) preko koncerta u Subotici na kojem su stvarali zvučne pejsaže bliske delima Harola Bada i Jona Hasela do ’psihodeličnog samba-roka na balkanski način’ (Angel’s Breath, 1994) Suba i Milan su neprekidno otkrivali nešto novo.

Sačuvani snimci otkrivaju da su se samo jednoj temi vraćali više puta.

„Ja imam kuću da zaštitim mlade / i sive oči da prikucam /
u suton konji na obali reke / u jesen blato na čizmama.
Lice bez senki / oči bez suza / tvrd je korak / i tvrd sam ja /
Kamen kraj puta / kamen u ruci / kamen u glavi po ceo dan.
Telo su malje / telo su desni / telo je nabor na postelji.“


Ovaj tekst se na albumu „Disillusioned“ (1987) pojavljuje u dve verzije - najpre kao „Nabor na postelji“ zatim i kao „Courage“ – kuraž, hrabrost.
Nekoliko godina kasnije, taj tekst se pojavio u potpuno drugačijem aranžmanu na „Angel’s Breath“ snimanom u Brazilu, kao „Courage III“.

To otvara mogućnost postojanja još jedne verzije – „broj dva“, ali ona se na sačuvanim trakama, kasetama i zapisima ne pojavljuje.

Ili još uvek nismo pronašli sve trake?

*

Promocija remasterizovanog albuma Rex Ilusivii - „Disillusioned“ koji je 2025. objavljen kao dvostruki vinil biće održana u Novom Sadu 24. februara od 19 časova u knjižari Bulevar Books.

*

Na dva načina iskorišćene scene iz filma "Spring, Summer, Fall, Winter... And Spring" Kim Ki Duka iz 2003. godine ('fan-video') otvaraju i različite načine uranjanja u ovaj snimak.





недеља, 9. новембар 2025.

Rex Ilusivii: "Disillusioned!" (1987), Remastered! (2025)


Prošlo je gotovo četrdeset godina od kako je ovaj vinil – u nešto drugačijem formatu i drugačije dizajniran – prvi put objavljen u tiražu od svega 500 primeraka.

Vremenom je postao jedno od najtraženijih i najskupljih izdanja na regionalnim berzama vinila, a većina nas ga je decenijama slušala sa presnimka sumnjivog kvaliteta, i ne u celosti.

Jer, Suba je snimio više materijala nego što je na vinilu objavljeno.

Zahvaljujući saradnji Fondacija Mitar Subotić Suba koja je radila na digitalizaciji i remasterizaciji snimaka sa originalnih studijskih traka i izdavača GOD Records (@godes.recos) – ovaj album će se pojaviti kao dupli vinil tokom decembra meseca ove
godine.

“Disillusioned!” i nakon trideset i osam godina od objavljivanja predstavlja sonični i konceptualni incident u istoriji regionalne popularne muzike.

Ne zaboravimo - Rex Ilusivii znači „Kralj-koji-izmiče“.

Prvu stranu albuma čine snimci na kojima je Suba sarađivao sa Milanom Mladenovićem, Massimom Savićem, Zoranom Radomirovićem – Švabom i Urošem Šećerovim. I dok su snimci poput „Nabor na postelji“, „Courage“, “Facedance” pronašli svoje nešto mesta na radio-programima okrenutim modernom zvuku (vidi pod: Sloba Konjović), drugu stranu originalnog vinila“Disillusioned!” činila je samo jedna kompozicija u trajanju od dvadeset i pet minuta: „Thanx Mr. Rorschach – ambijenti na muziku Erika Satija”. Ovaj snimak nastao je iz saradnje sa pijanistkinjom Brankom Parlić koja je odsvirala deset Satijevih tema na moderan način, dok je Suba na te snimke dodavao svoje "elektronske intervencije".

Suba je kasnije pričao: "Na poslednјoj od tih deset kompoziciјa, Satija sam okružio pravoslavnim popom koji je pevao liturgiju, katoličkim gregorijanskim koralima i molitvom muslimanskog hodže. Danas to može da ima neko drugo značenje, političko. Ali, onda, pre deset godina, to okruženje u koje sam stavio Satija imalo je čisto umetničko i filozofsko značenјe. Jer, to je bio deo sveta kojim sam ja onda bio okružen i koji je činio sastavni deo mog života."

Zbog ograničene minutaže vinila – ambijenti na muziku Erika Satija nikada ranije nisu bili objavljeni u celini, i to je razlog zašto se remasterizovano izdanje albuma “Disillusioned!” pojavljuje kao dupli vinil.

Na drugom vinilu ovog izdanja ambijenti će po prvi put biti objavljeni u celosti – u formi u kojoj ih je Suba inicijalno zamislio i snimio.

Mnogo godina kasnije, ovi snimci će u integralnoj verziji postati sastavni deo i naših života i pomoći nam „da pronađemo svoj put i svoju ličnost” kako nam preporučuje Ornela Volta u njenom osvrtu na ovakvo tumačenje Satija.

Ukoliko vam se dogodi da tražeći taj put naiđete na neobičan skup pun neočekivanih i naizgled nespojivih gostiju – ne zaboravite kome je ovaj album posvećen, i kakve skočizvuke će Suba ubrzo nakon „Disillusioned!“ nastaviti da stvara. Jer, to je ključna odlika njegove muzike: svaki put stvoriti nešto potpuno drugačije, sve vreme razbijati iluziju da postoji bilo šta moćnije od muzike, neprekidno izmicati.
To je Rex Ilusivii.

четвртак, 13. март 2025.

SUBAsoba u Parizu: od 13. marta do 11. aprila


Interaktivna instalacija SUBAsoba // Rex Ilusivii
Centre culturel de Serbie, 123 rue Saint-Martin, 75004 Paris
13. mart / 11. april 2025.

Program / Četvrtak, 13. mart 2025, 19h:

SUBAsoba, dokumentarni video, Ivan Milinkov
Otvaranje izložbe Natali Beljanski, Ruža Subotić, predstavnica UNESCO Roksanda Ninčić.
Zvučno ambijentalna instalacija In the Moon Cage, Rex Ilusivii (nagrada UNESCO). To je pokušaj da se snovi pretoče u muziku. Uspavanke iz jugoslovenskog folklora predstavljale su vezu između ta dva sveta: sveta snova i sveta muzike.
___

Petak 14. mart 2025, 19h:
Disillusioned LP Mitar Subotić Suba
Branka Parlić, piano.

Centralna tema albuma LP Disillusioned je oda francuskom kompozitoru Eriku Satiju, koji je u to doba bio Subina glavna inspiracija. Thanx Mr. Rorschach – ambijenti na muziku Erika Satija sadrži Satijeve klavirske kompozicije u izvođenju Branke Parlić sa inkorporiranim Subinim muzičkim asocijacijama.

Milan Milojković Thanx mr Rorschach – tačka preseka umetničkih stranputica.

Zoran Janjetov CD SUBA: NOVI SAD

Nebojša Krivokuća, sa prijateljima i saradnicima Mitra Subotića Sube. Učestvuju: Marija Rankov, Zoran Janjetov, Vedran Peternel, Ivan Fece Firči.
___

Subota 15. mart 2025, 19h
Angel’s Breath.

Angel’s Breath je bio prvi projekat koji su Suba i Milan Mladenović stvarali zajedno. Citati jugoslovenskog i brazilskog folklora u ovom projektu su vidljivi i prepoznatljivi.
Nebojša Krivokuća izbor video radova
Vedran Peternel Angel’s Breath – re/de/konstrukt
___

Sreda, 19. mart 2025, 19h
Muzika za scenu

Muzikolog Boško Buta i pozorišni reditelj Tibor Vajda predstavljaju CD “Muzika za scenu”
Panel Pozorišna muzika.
Pozorišni reditelj Haris Pašović i Nina Živančević, pesnikinja, teoretičarka avangardnog pozorišta
KO JE REX ILUSIVII? Vladimir Ivković
Predstavlja izdanja edicije Offen Music: The Moon Cage i Wayang, Mitra Subotića Sube
Rex Ilusivii Anex 02, video, autorke Ole Vasiljeve
___

Četvrtak 20. mart 2025, 11:30 – 19:30
The Dreambird

Zvučna instalacija umetničko/ekološke intervencije The Dreambird.
The Dreambird je projekat koji je snimljen zajedno sa Goranom Vejvodom u Parizu, a potom je izvedeno nekoliko zvučno ambijentalnih instalacija u gradovima.
___

Sreda 9. april 2025, 19h
Muzika četvrtog sveta

Evropsko-brazilski projekat koji u sebi nosi uticaje dva kontinenta. Citati jugoslovenskog i brazilskog folklora u ovom projektu su vidljivi i prepoznatljivi. To je muzika četvrtog, a ne trećeg sveta.
Suba special, Igor Lečić
Dokumenti iz Brazila, Igor Lečić, Ivan Milinkov
Suba, video, Aliastar Graham
CD Sao Paolo Confessions, Mitar Subotić Suba.
Modern Quartet, koncert /Ivan Milinkov, Igor Lečić, Dušan Šević.
___

Četvrtak, 10. april 2025, 19h
SUBA
Suba, moj drug
Slika i tekst: Igor Antić
Video prikazuje romantizovanu i pomalo zamišljenu priču o Mitru Subotiću Subi
Priča o Subi
Dokumentarni film Vladimira Bajića
Film je svojevrsna biografija i posveta Mitru Subotiću Subi, muzičaru, kompozitoru, muzičkom producentu.
Panel o načinima predstavljanja umetnosti Mitra Subotića Sube. Moderator Nemanja Milenković.


среда, 29. март 2023.

SUBAsoba u Beogradu: zvuci, reči & snimci (21 - 25. mart 2023.)




Ukoliko niste bili u SUBAsobi, ili želite da ponovo čujete neke priče o Subi, njegovoj muzici, izdanjima i životu - svi razgovori održani od 21. do 25. marta u okviru Kontakt konferencije postavljeni su na YouTube kanal Fondacija Mitar Subotić Suba, a to je:
https://www.youtube.com/@subafondacija.

Snimci razgovora, od poslednjeg ka prvom:

Tribina Suba i Prijatelji: Marina Perazić, Moma Rajin, Igor Popović, Petar Janjatović, Ivan Fece Firči, Aleksandar Žikić: https://www.youtube.com/watch?v=hkIPYxJRGNQ

Suba od 2013. do večnosti: DJ Brka & Vladimir Ivković
https://www.youtube.com/watch?v=x4c2Xgqc-NQ

Promocija diska SUBA Novi Sad 22 (Ruža Subotić, Zoran Janjetov i Petar Janjatović):
https://www.youtube.com/watch?v=e3rpdW0aRvM

Milan Milojković: Thanx mr Rorschach
https://www.youtube.com/watch?v=CzNbEwwHT6s

Otvaranje i vođenje kroz izložbu: https://www.youtube.com/watch?v=Bh3k_EeySas


недеља, 12. фебруар 2023.

Mitar Subotić Suba: U potrazi za muzikom što kuca u srcu zemlje (Lice ulice, decembar 2022.)


Želja da ukažu na lepotu njegove muzike, i ljubav prema Mitru Subotiću Subi nedavno su u Novom Sadu okupili putnike iz različitih delova sveta. Muzika, tekstovi, dokumenta, fotografije, audio-vizuelne instalacije, glasovi i sećanja - sve to su u „Suba sobi“ tokom sedam dana novembra 2022. sa posetiocima „Suba sobe“ delili poštovaoci i zaljubljenici u Subinu muziku iz Brazila, Nemačke, Engleske, Francuske, Holandije, Amerike i Srbije. Iako različitih generacija, kultura i jezika – okupljani su se savršeno razumeli, kao i za vreme muzičkih jam-sessiona tokom kojih su re-kreirali ideju muzičke Pangee koju je Suba stvarao tokom života.

Ali, ko je taj čovek, ovde godinama zapostavljen, a čije ime je Bebel Žilberto izgovorila čim je stala pred publiku u Srbiji 2007. godine („I’m here, in the land of Subaaaa!“) i čiji se album „Sao Paulo Confessions“ našao u čuvenoj knjizi „1001 Albums You Must Hear Before You Die“?

Ko je Rex Ilusivii?

Priču o njegovom putovanju za muzikom započeti na sledeći način.
Mitar Subotić Suba je rođen 23. juna u Novom Sadu, dva meseca nakon što je jedan čovek po prvi put uspeo da uzleti, napusti Maticu Zemlju, obleti je, i vrati joj se u zagrljaj.
Ta činjenica za ovu priču nije nevažna. Od te, 1961. godine stanovnici Zemlje počeli su drugačije da posmatraju i shvataju svoj jedini dom, ovu planetu.

Suba je odrastao u gradu i porodici koja je negovala ideje multikulturalnosti.
Majka Ruža je bila novinarka i urednica, a Mitrov otac Radomir–Nenad Subotić radio je na TV Novi Sad kao scenarista, reditelj i autor više od 350 TV emisija posvećenih kulturama vanevropskih zemalja, te je i odlikovan za kulturne zasluge ordenom Vlade Brazila 1988. Možda je i to mladog Mitra dodatno usmerilo ka ideji da je muzika univerzalna sila, i da ona može nastajati uklapanjem komponenti koje su naizgled nespojive. U seminarskom radu koji je pisao 1983. citira ideju Hansa Kajzera i Rudolfa Hasea da "muzika kuca i u grudima Zemlje” i poredi sličnosti kultura i muzika od Afrike do Japana, verujući u neophodnost međusobnog zbližavanja, “zato što imamo zajedničku sudbinu".

Početak Subine muzičke karijere otkriva nam još jednu važnu komponentu njegovog rada. Suba je od prvog dana nastupao kao muzički antiheroj, a u projektima na kojima je radio tokom života kao da se trudio da ne bude u prvom planu. Prve napravljene snimke ostavljao je na portirnici tadašnjeg Radija Novi Sad za Vitomira Simurdića, legendarnog urednika radio programa, ali bez otkrivanja svog imena.
Služio se čudnim pseudonimom: Rex Ilusivii. Taj pseudonim najčešće se prevodi kao “Kralj iluzija”, ali nam latinski koren te reči daje i drugo, zabavnije značenje - a to je “provokacija”. Provokacija postoji i u samom imenu, jer je ono napisano “gramatički netačno”.

Suba je od prvog snimka provocirao: naša srca, uši i naše poimanje muzike. Kompoziciju "Plazma" je kreirao usporavajući snimke frula indijanaca sa Amazona. Na snimku "Zla kob" kombinovao je pravoslavnu duhovnu muziku i elektroniku, a u kompoziciji “Ptice” je u sve to umešao i sempl “proroka” iz filma “Žitije Brajanovo”.

Sačuvani snimci iz tog vremena otkrivaju Subinu stalnu spremnost na igru, izuzetnu duhovitost i potpunu okrenutost ka muzici koja je “živa”, neprekidno se menja.

Klasično muzički obrazovan, vanredno talentovan, naslušan najrazličitijih vrsta muzika i dokazano spretan u korišćenju studijske opreme za dobijanje neverovatnih zvučnih slika, Suba počinje da radi na svim kanalima. Istovremeno radeći muziku za pozorišne predstave i filmove, snima i sa Masimom Savićem, Igorom Popovićem iz benda Jakarta i Kostom Bunuševcem, između ostalih. Sa Marinom Perazić snima i danas čuvena “Plava jutra”, a sa Milanom Mladenovićem pank-fank obradu “Sex Machine” Džejmsa Brauna. Sa Milanom će tokom godina sarađivati još mnogo puta, a između njih dvojice će zauvek postojati duboka međusobna privrženost.

Iako neumoran u stvaranju muzike za novi svet, Suba tek 1987. godine objavljuje prvi i jedini vinil u tadašnjoj Jugoslaviji. Objavljen u skromnom tiražu od 500 primeraka, ovaj vinil je otkrio Subinu spremnost da uplovi u neočekivane eksperimente. Pored pesama na kojima gostuju Milan (“Nabor na postelji”, “Courage”) i Masimo (“Facedance”), drugu stranu vinila činila je samo jedna kompozicija – “Thank You, Mr. Rorscharh”, na kojoj je kombinovao čuvenu Satijevu klavirsku temu (svirala je Branka Parlić), ambijentalne zvuke okoline, i audio zapis govora Hadži-Mitketa iz “Koštane”. Sa distance od 35 godina - taj spoj i danas zvuči sveže i avangardno.
Suba je u tadašnjim (retkim) intervjuima tvrdio: “Ne pišem tekst na muziku, nego muziku na zvučni zapis situacije koja mi se dogodila (...) Želim da snimam, kao što i radim, potpuno različite stvari (...) Ne znam šta će biti, ali odlično će zvučati.”

Uskoro će snimiti i "In the Mooncage" – muziku nastalu spojem elektronike i uspavanki za decu i narodnih pesama sa Balkana. Dugo smatrani za “izgubljene” ti snimci su konačno objavljeni pre nekoliko godina, a Subi su doneli UNESCO nagradu i omogućili da se prvi put zaputi u Pariz. Tamo radi i sa Goranom Vejvodom, umetnikom koji se već bio iselio iz Jugoslavije nakon nekoliko godina aktivnog učešća na našoj novotalasnoj sceni. Rešeni da kreiraju album ambijentalne muzike, Goran i Suba slažu slojeve zvuka preko snimaka ptica sa egzotičnih ostrva. Ova muzika je poslužila kao predložak za zvučno-prostornu instalaciju “The Dreambird” koja je postavljena u Novom Sadu 13. juna 1987. godine. Iako prvobitno nije bilo planirano da ovo delo bude objavljeno, Suba ga je nekoliko godina kasnije štampao u Brazilu u malom tiražu, zbog čega se i “Pticama” takođe dugo pričalo kao izgubljenom albumu.

Nakon saradnje sa Haustorom na albumu “Bolero”, Subino ime se pojavljuje i na omotima albuma La Strade, Oktobra 1864, Ekatarine Velike (“Samo par godina za nas”, “Dum dum”), kao i novosadske grupe Kalifornija. Fotografije i dostupna arhiva otkriva nam da u to vreme često nastupa sa Milanom pod imenom “Angel’s Breath”, a sačuvani “notni zapis” iz kataloga koji je najavljivao jedan od tih koncerata otkriva nam da njih dvojica ne stvaraju samo muziku-po-notama, već ostavljaju prostor za improvizacije koje ih vode do novih muzika i novih svetova.



Gringo Paulista, ili “naš stranac”

Kao mesto na kojem će se u potpunosti posvetiti toj ideji, Suba bira – Brazil.

"Brazilska muzika je toliko raskošna, to je jedinstvena planeta. Na svakih 500 kilometara imate novi ritam i muzički stil, autentičan, jedinstven, očaravajući", pričao je.

Povodom nedavno reizdatog albuma “The Dreambird” Goran Vejvoda piše: “Suba je imao potrebu da se udalji od svojih suvih evropskih intelektualnih okvira i duboko zaroni u druga mesta i otkrije i oslobodi svoj duh i telo. Njegova znatiželja je bila beskrajna, kao i njegova žeđ za umetnošću i znanjem. Kada je stigao u Brazil suočio sa neverovatnom razlikošću koju je ta muzička scena nudila i on je skočio u njene dubine i počeo da istražuje sve njene slojeve i kompleksnosti (...) Brazilski spoj različitih kultura postao je njegova mantra. Kako neko ko dolazi iz daleke Vojvodine, dospe u Brazil i tamo unapredi i osveži nešto što je svet uzimao zdravo za gotovo? Kako je on uspeo da udahne novu duhovnost i muzikalnost u širom sveta obožavani brazilski vajb? Razlog za to je što je Suba već na neki način bio pripremljen i bio proizvod te beskrajne mešavine u kojoj se našao (...)
Mi smo bili migranti koji su tražili nešto što nismo imali ili što nam je nedostajalo, bežali smo od onoga što smo mislili da znamo i hrlili ka uzbudljivom, misterioznom i nepoznatom bivstvovanju.”

Prvi projekat na kojem je radio u Brazilu sa perkusionistom Žoao Paraibom zvao se "Memoria mundi", amalgam koji su kreirala dva čoveka koji znaju muziku i čiji je prvi susret, Žoao tvrdi, bio nezaboravan.

U intervjuu snimljenom za Radio Novi Sad 1990. godine on priča:

„Imam sreće, našao sam svoje mesto i dosta brzo sam se uklopio u tok muzičkog života koji se dešava u Brazilu. Imam fantastičnu saradnju sa jednim Buto teatrom. U Sao Paulu je najveća kolonija Japanaca van Japana. Taj buto je, za mene, nešto najbliže mojoj muzici - slike bez reči, sa kontrolom i koordinacijom pokreta.
Imam svoje Nade Kokotović ponovo, imam svoje Milane Mladenoviće tamo. Uspeo sam da preselim čitav moj mali svet iz Novog Sada, Beograda, Pariza, uspeo sam da ga pronađem u Sao Paulu. Sa te strane sam vrlo srećan. Imam sa kim, imam za šta, imam publiku koja će to da gleda, ili da čuje. Izgleda da sam napravio pravu stvar što sam otišao, pošto je za moju glavu to najbolje mesto na kojem sam bio.“

U jednom od pisama roditeljima, a koje se moglo videti u “SUBA sobi” zapisao je:
“Verovatno polako postajem brazilac.”

Muzika četvrtog sveta

Muzički – Suba je to zaista postao. Njegovo ime će se naći na nekim od najboljih albuma brazilske scene devedesetih godina koje su objavljivali Marina Lima, Arnaldo Antunes, Edson Natale, Taciana Barros, Mestre Ambrosio...
Bio je svuda.

U zimu 1993. godine u Brazil dolazi i Milan Mladenović. Žoao Paraiba kaže da je taj susret delovao “poput susreta dva brata koji se dugo nisu videli”. Zajedno počinju da stvaraju novu muziku, a delić atmosfere tih dana zabeležen je i u filmu “Praia do Ventu Eternu” koji je prošle godine objavila Zadužbina Milana Mladenovića.

Rezultat tih sesija bio je album “Angel’s Breath” koji objedinjuje različite senzibilitete i iskustva, vanserijsko i kompleksno delo koje zaslužuje visoko mesto na listama muzika pevanih i na našem jeziku.

"Sva ta četiri jezika izgradila su jedan poseban, peti jezik, koji je proizveo muziku bez tipičnog pečata ijednog od muzičara koji je svirao i učestvovao u kreiranju muzike. I zbog te mešavine, koja je nastajala mešanjem četiri tipična pečata i stvorila peti, ja ovu muziku zovem muzikom četvrtog, ne trećeg sveta.” 

Aleksandar Žikić u knjizi "Mesto u mećavi" potvrđuje da je "radni naziv projekta bio ‘Pangea’, prema imenu sveplanetarnog kopna koje se vremenom razdvojilo u današnje kontinente". Sa distance od gotovo trideset godina je potpuno jasno - “Angel’s Breath” nije samo remek-delo, već i album koji nagoveštava kako bi se dalje razvijala muzika Milana Mladenovića, da je poživeo.

Sao Paulo Confessions

Iako i u drugoj polovini devedesetih prezauzet saradnjom sa različitim muzičarima – Suba u to vreme stvara još dva muzička remek-dela, od kojih je prvo album “Sao Paulo Confessions”.

Na omotu tog albuma Suba priča: "Sao Paulo, Brazil (...) Stresan lavirint masivnih solitera, kilometarskih avenija i nemilosrdnog haosa. Zamislite 'Blade Runner' u tropima. Život u Sao Paulu je brz, lud i opasan, a stvarnost se neprekidno menja. Grad je pun ljudi iz svih krajeva Brazila i stranaca - i svi pokušavaju da shvate gde su se našli. Ukoliko imate vremena i strpljenja – otkrića će se smenjivati i upoznaćete čudne ljude i veoma posebna mesta... Ovde me zovu Gringo Paulista. Živim u ovom gradu deset godina, a osećam se kao da sam živeo nekoliko paralelnih Paulista života..."

O zvuku, slojevima i važnosti albuma "Sao Paulo Confessions"  piše se i danas, na  nekoliko svetskih jezika. Muzičar i producent Beko Dranof tvrdi da je u pitanju album koji je bio godinama ispred svog vremena i da je sledeći korak bio ozvaničenje činjenice da je Suba najveći. BBC je u muzičkom TV serijalu "The Sound of Brazil" Subi posvetio nemali prostor, tvrdeći da je postao najveći eksperimentator i najuticajniji muzički producent Brazila devedesetih.

Na žalost, Suba nije dočekao inauguraciju, kao ni objavu drugog albuma koji ga je učinio svetski poznatim i priznatim. Drugog novembra 1999. godine u ranim jutarnjim satima njegov studio zahvata požar. Iako je već bio spasen iz vatre, Suba se, po priči svedoka, vratio u dim i plamen da bi spasao master trake albuma “Tanto Tempo” koji je snimao sa Bebel Žilberto.
Nešto kasnije je umro u bolnici od posledica gušenja dimom.

Promocija njegovog solo-albuma "Sao Paulo Confessions" trebalo je da se održi sutradan.

“Tanto Tempo” je objavljen 2000. godine, i postao najprodavaniji album jednog brazilskog umetnika van Brazila svih vremena.



A Noite Sem Fim

U prvim godinama nakon Subine smrti o uspomeni na njega kao da su više brinuli njegovi prijatelji iz Brazila. Objavljen je album “Tributo” sa novim verzijama Subinih pesama, a zatim osnovan i “Suba Institut” u Sao Paulu.

U Srbiji je najpre tiho, a zatim sve glasnije - zahvaljujući zbiru ličnih entuzijazama “mama Sube” Ruže Subotić, Zoranja Janjetova (SUBorca), Branke Parlić i Subinih prijatelja i poštovalaca - pokrenuta inicijativa za objavljivanje njegove velike muzičke zaostavštine. Offen Music iz Nemačke je zahvaljujući neverovatnom trudu Vladimira Ivkovića i šire grupe ljudi već objavio nekoliko naslova koji nam pomažu da taj čudesni kaleidoskop bude potpuniji.

Svojevremeno pokrenut EXIT stage koji je nosio njegovo ime više ne postoji, a Subino ime se odnedavno može naći na tabli jednog malog platoa u Novom Sadu, te će se u njegovom rodnom gradu uskoro podići i spomenik o čijoj simbolici ne moramo pričati ovde.

Uprkos svemu - Subina muzika je već pronašla novu, mladu publiku, u čijim grudima ta muzika nastavlja da kuca. To se videlo i u “Suba sobi” koju su zajednički organizovali novoosnovana “Suba fondacija” i organizacija “Nove uši”, uz podršku Fondacije “NS 2022 – Evropska prestonica kulture”.

Na otvaranju ove multimedijalne instalacije bilo je i onih koji ne znaju mnoge detalje iz ove priče, ali koji su uveliko zaljubljeni u tu muziku.
To je bilo neminovno.
Jer, Subinu muziku intiutivno osećaju svi oni koji su svesni da imamo zajedničke korene i "zajedničku sudbinu", gde god se rodili, gde god pobegli, i gde god pronašli mesto na kojem smo u sazvučju sa sobom, svetom i njegovim ritmom.

I ako nam se ponekad učini da takvog mesta na Planeti trenutno nema, ili ga više nikada neće biti - zauvek imamo te zvuke i muzike koji će zauvek biti naša domovina.

*

Izabrana diskografija:

“Disillusioned” (1987.)

“In the Mooncage” (1988. / 2015.)

“The Dreambird” (sa Goranom Vejvodom, 1990 / 2022.) >>

“Angel’s Breath” (1994.) >>

“Sao Paulo Confessions” (1999.) >>

“Suba: Novi Sad” (izabrani radovi iz osamdesetih, 2022, CD promo)

*

(Tekst objavljen u magazinu Liceulice, decembar 2022 >>,
tematski posvećenom izmeštenosti iz sopstvenog jezika i kulture.
Fotografije: Suba Fondacija, Vladimir Radojičić, Prešlicavanje)


субота, 17. децембар 2022.

Zoran Penevski: "Posvećenje iluzija" (Suba Tributo, "Vreme", 2002)


Početkom aprila u prodaji će se naći album izuzetno značajnog belgijskog izdavača Crammed Discsa Suba Tributo na podetiketi namenjenoj savremenoj brazilskoj sceni Ziriguiboom. To je omaž autoru Mitru Subotiću Subi, tragično preminulom novembra 1999. godine. Izdavač se odlučio na ovaj korak zbog toga što je njegov album Sao Paulo Confessions (1999) postigao izuzetan uspeh i zbog njegovog producentskog rada na albumu Tanto Tempo pevačice Bebel Gilberto, na kome su veoma kvalitetno povezane elektronska i brazilska muzika. Ipak, osnovni ton ovog projekta je ono što je i artistički ton samog Sube: uporno sakupljanje avangardnih parčića da bi se uhvatila iluzija jednog inventivnog života koji se odvijao u neprestanom iskoračenju tako da sve počinje od samog kraja.

Požar koji je zahvatio njegovu radnu sobu odneo je u nepovrat, zajedno sa Subom, i originalne snimke sada legendarnog albuma Sao Paulo Confessions, natopljenog tropskim urbanizmom i elegantnom spregom promišljene elektronike, trip-hopa i emotivnih slapova. Od prethodno objavljenih samo na vinilu, na disku su zastupljena četiri remiksa: dve house verzije pesama Voce Gosta (Phil Asher) i Felicidade (Buscemi, The Funky Lowlives i Juryman). Pošto izvornih remiksa više nije moglo da bude, autorima je omogućeno da koriste delove s gotovog proizvoda ili da ponovo odsviraju određene deonice ili snime potpuno novu verziju (kao što su učinili Boyz from Brazil s temom Segredo). Autorskim rekonstrukcijama, Zero dB i Bigga Bush razgranali su kompoziciju Samba do Gringo Paulista, a brazilski producenti Bid, Apollo 9 s vokalistkinjama doradili su nekoliko sa Subotićem započetih numera. Posebnu pažnju na albumu zaslužuju tri živa snimka Sube i perkusioniste Joaoa Parahybaea, improvizacije iz Rija iz 1996. godine, koji pod nazivom Futuro Primitivo predstavljaju sukob tradicionalnih ritmova i divlje elektronike. Uz još nekoliko omaža i, praktično, prepeva, tu je i remiks zavodljive Tantos Desejos Modern Quarteta i pevačice Cibelle. Iza Modern Quarteta stoji autor Vanjus, zapravo Novosađanin Ivan Milinkov, koji projekat Suba Tributo smatra fantastičnim. "Uradio sam četiri remiksa još dok je Suba dolazio u Novi Sad 1999. godine. Zatim mi je urednik Crammed Discsa Marc Hollander javio da mu se pesme sviđaju, a i da bi sam Suba voleo da se objavi moj remiks. To su bili instrumentali, ali su oni želeli da ubacim malo vokala. Cibelle je otpevala sve ponovo u Brazilu, pa su mi to poslali i tako je nastala ova verzija", kaže Vanjus. U celoj priči je nezaobilazan i strip-autor Zoran Janjetov, više od Subinog vernog druga, ne samo zato što su rođeni istog dana. On je uradio omot – nezaboravni cover sa ženskim poluprofilom.

Svež i sugestivan, u mreži udaraljki, nepretencioznih glasova i digitalnih panorama, Suba Tributo plovi između intimnih karnevala i pitome klupske atmosfere.

Uz očekivano menjanje akcenata u pojedinim segmentima ili premeštanjem melodijskih sedimenata, album poseduje autonomnost koja se vidi i pod bremenom toplog sunca jednog muzičkog genija. Subina muzika ima nešto od poetike ptica (setimo se ambijentalnog prostiranja u Dreambirdu s madagaskarskim pernatim stanovnicima; pesme Ptice), usporene vrućine i kristalnih boja (uvek je tu bio žar – Arabija; jedna od najlepših domaćih pop-pesama Plava jutra koja i dalje nije objavljena kod nas), zaumnih izazova, ali i zauzdane erupcije (Angel’s Breath s Milanom Mladenovićem), dok su arhetipovi i etno motivi takođe bili znani i pre nego što je Brazil postao njen drugi dom (In the Mooncage iz sredine osamdesetih kao prvo ozbiljno sučeljavanje narodne muzike, konkretno uspavanki, i elektronike; susreti sa Satiejem u Thanx mr. Rorschach). Album Suba Tributo je posvećenje njegovom zanosu jer je dobro sklopljen narativni remake s različitim ukusima ushićenja i suza, pri čemu se kontekstualna blizina uzora i autorske umešnosti pretvara u prijateljstvo natopljeno poštovanjem i poverenje poznato onima koji se odista vole.

Marc Hollander se priseća kako mu je Suba jednom priznao da je 1989. godine dolazio do belgijskog izdavača i nudio mu svoje radove vezane za balet i pozorište (opus koji ostaje neistražen), ali da je bio odbijen. Međutim, da nije bilo tog odbacivanja, priča Suba, možda nikada ne bi prihvatio da studira narodnu brazilsku muziku, zbog čega je u Brazilu postao jedan od najznačajnijih producenata i autora. Pošto je kao Rex Ilusivii ostao upamćen osamdesetih kod nas (album Disillusioned, producent EKV-a, Haustora, Heroina…), Suba se vratio u Evropu kao kvazibrazilski umetnik. Čini se da je kralj iluzija u toj igri ukrštanja sudbine i stila opravdao svoje ime, s obzirom na to da je iz svoje večnosti nebivanja proizveo potrebu u našoj stvarnosti da se pristupi ponovnom kreiranju njegovog muzičkog lika. Suba Tributo je, na neki način, i opomena jer je uvek moguće izbeći ovakve kulturološke paradokse: da vrhunska dela autora s naših prostora, koji je ovde nedovoljno i poznat i objavljivan, pokazuju da svetska i domaća baština mogu da se uzajamno isključuju. I time se vraćamo na sam početak: prvi objavljeni demo-snimak Rexa Ilusiviija nosi naziv "Zla kob".

(Magazin "Vreme", broj 588, 11. april 2002.)

понедељак, 28. новембар 2022.

SUBAsoba :: prilog NS 2022


Kadrovi sa otvaranja SUBASobe, izjave autora multimedijalne instalacije i učesnika programa koji je održan u Kreativnom distiktu od 20. do 26. novembra 2022.

(Video je realizovan i postavljen na stranici platforme za razvoj kreativnih potencijala Novog Sada - Novi Sad 2022.)


четвртак, 17. новембар 2022.

Muzika od ptičjeg cvrkuta: Mitar Subotić & Goran Vejvoda – The Dreambird (Dragan Ambrozić, "Vreme")

Album "The Dreambird" dolazi iz herojskog doba osamdesetih kad je “ambijentalna” muzika tek zadobijala kredibilitet na sceni. I njegov nastanak desio se pod herojskim okolnostima, u oskudnim uslovima u kojima je imaginacija nadograđivala ono što je skromna tehnološka baza nudila.

Goran Vejvoda je 1987. živeo u Parizu, a Mitar Subotić Suba mu se pridružio u zajedničkom igranju audio-oblicima i pravljenju atmosferičnih kompozicija, uz pomoć basiste Paskala Humberta. Važnu ulogu odigrao je i jedan japanski CD, na kome je bio zabeležen terenski snimak Bird Island Seichelles, sa zvucima pevanja egzotičnih ptica i morskim talasima, kao izvora organskog sazvučja, koje čini okvir ovog kontemplativnog dela.
Ono je pod imenom The Dreambird, in the Mooncage te godine dobilo nagradu Uneska za promociju tradicionalne kulture. Snimljeni materijal Suba je poneo u Novi Sad gde je sve izmiksao i potom poneo sa sobom na studijski boravak u Brazil, dokle je dospeo zahvaljujući novčanom iznosu koji je podrazumevala pomenuta nagrada.

Brazil je postao zemlja njegovog izbora. Kad se tamo konačno preselio godine 1990, počinje prava izdavačka saga tokom koje je njegov prvi tamošnji album The Dreambird napokon objavljen 1992. na etiketi osnovanoj u tamošnjem katoličkom manastiru – Suba je uspeo da ubedi časne sestre da je u pitanju snimak namenjen meditaciji, jer je mogao biti objavljen samo tako, te ova ploča u početku nije ni bila namenjena široj javnosti. Povrh svega, od šest snimljenih numera, na originalnom kompakt-disku našlo se samo četiri, i tek je upravo objavljeno reizdanje iz 2022. zasnovano na master trakama u vlasništvu Vladimira Ivković a, izvuklo na svetlo dana sve bogatstvo zvučnih asocijacija koje su Mitar Subotić i Goran Vejvoda tako pažljivo sročili za nekoliko inspirativnih dana, pre tačno 35 godina.

Prvi put dostupan u punom sjaju, The Dreambird predstavlja najubedljivije svedočanstvo da je Mitar Subotić Suba zaista bio jedinstven talenat u ovoj graničnoj muzičkoj oblasti, kao i da je Goran Vejvoda za sobom mogao da ostavi mnogo više. Ovo su trenuci kad su njih dvojica zaista autentični umetnici na tragu nečeg novog: numere označene kao Meditations 1 – 6, samo se oslanjaju na već poznate muzičke uzore, od Erika Satija do Tangerine Dream, ali ubedljivo su samosvojne. Nalik su zvučnoj tapiseriji, koja intrigira prelivanjem nežnih melodija i preplitanjem sa zvucima prirode, dočarane pticama – njih čujemo tokom trajanja ovih kompozicija, nekad u prvom, nekad u trećem planu, ali skoro uvek prisutne, ponekad pomešane sa talasima. Izmišljeni pejzaž potpuno je bezvremenski i bez problema i danas dočarava izgubljeno jedinstvo čoveka i prirode.

(Objavljeno u magazinu "Vreme" broj 1662, 10. novembra 2022.)


уторак, 25. октобар 2022.

Suba soba :: Novi Sad, od 20. do 26. novembra


"Suba je bio daleko ispred svog vremena, što je naš posao činilo dosta lakšim. Imao je sposobnost da komunicira, da uči druge jezike i kulture kao malo ko drugi. Njegov senzibilitet i interesovanje za ritmove i boje brazilske muzike učinili su naše partnerstvo lakim, pa smo delovali poput dva deteta koja se igraju na igralištu (...)
On je bio čarobnjak da napravi miks kultura, ritmova i osećaja čineći world music uspešnim žanrom širom sveta. Suba je svojom multikulturalnom vizijom razbio granice i predrasude."

Žoao Paraiba, Marina Perazić, Branka Parlić, Darko Rundek i drugi pričaju o Subi, povodom najavljene "Suba sobe" koja će u Novom sadu trajati od 20. do 26. novembra >>

Više informacija o projektu dostupno je i na sajtu novoosnovane Suba Fondacije ;)



 

недеља, 2. октобар 2022.

Mitar Subotić Suba & Goran Vejvoda: "The Dreambird" (reizdanje, 2022)



Nakon dugog čekanja,
celo jato ptica sanjalica doletelo je do nas.

“The Dreambird” je godinama bio izgubljeno blago, delo koje nije bilo lako pronaći, a tek sada je objavljeno u celosti.

Uz ovo izdanje - koje sadrži dva do sada nedostupna snimka - objavljen je i izuzetan tekst Gorana Vejvode, koji kaže:

"Zanimljivo, snimci "The Dreambird" nikada nisu bili planirani da se objave. Od prvog puta kada mi je Suba pomenuo ovaj projekat, uvek je govorio o njemu kao o 'in situ' zvučnoj
projekciji.
To je oduvek trebalo da bude umetničko zvučna instalacija/hepening.
Događaj se odigrao krajem juna 1987. godine u Novom Sada, na obali Dunava.
Spoljni zvučnici su bili postavljeni iznad zemlje, kako bi se pojačalo iskustvo i interakcija sa zvucima iz prirodnog okruženja.
Snimak "The Dreambird" se vrteo bez prestanka tokom čitavog popodneva. Uveče je bio vrhunac događaja uz 'son et lumière' i laserske svetlosne efekte.
[...]
Sećanja blede, često, ponekad bespovratno.
Iskreno, veoma malo informacija ostaje o ovom projektu i sve govori u prilog činjenici da je sećanje izgubljeno, izbrisano, maglovito, neumoljivo."

*

Nepouzdano sećanje otvara nam put ka čistom uživanju u slojevima zvuka, putovanje bez putokaza i let bez kompasa, dosezanje nivoa u kojem su preplitanje instrumenata i pesma ptica jedina potrebna realnost.
Ili lekoviti san.

*

Muzika: Mitar Subotić & Goran Vejvoda
Snimano u FUNKTION STUDIO, Pariz, 1987.
Mastering: Slobodan Misailović
Dizajn omota: Sometimes Always
Crteži: Arthur Longo

Više informacija i preslušavanje je dostupno ovde >>


недеља, 2. јануар 2022.

Fabio Golfetti: Sećanja na Subu, Milana i Angel's Breath (za "Helly Cherry Magazine")

"Suba je bio ne samo dobar muzičar već je umeo da sjajno da manipuliše zvukom a u vreme kada je elektronska i kompjuterska muzika počinjala da dobija na popularnosti, Suba je svakako bio jedan od pionira u stvaranju novih zvukova. Obojica smo koristili isti Atari kompjuter koji nam je puno pomagao u radu.

Dok smo radili zajedno, u periodu dok je još bio na početku svoje karijere u Brazilu, mislim da je još uvek razvijao zvuk po kome će kasnije postati poznat. Kao neko sa strane, imao je jedinstven pogled na brazilsku muziku. Uspeo je da prepozna nešto u našem zvuku što mi, lokalni muzičari, ne bismo umeli."

Više u tekstu >>


недеља, 9. мај 2021.

Suba priča (intervjui, 1992/1993)

Iz arhive Jovanke Bebe Stepanović.

Prvi deo intervjua sa Subom snimljen je u Novom Sadu 1993 (00:00 - 27:13), dok je drugi obavljen telefonski, na novogodišnje veče 1992/1993.



субота, 1. мај 2021.

"DJELA DVA VELIKA MAJSTORA: Mitar Subotić Suba i Marko Pogačar u istraživanju kozmopolitizma Nesvrstanih" (Lupiga.com)




"... 
Poetska pravda ili ne, ali sjetimo se da je Suba pravi antijunak koji postmodernim duhom još bubri u okorjeloj palenti današnjeg doba. Glazbu je medijski plasirao skriven iza lažnog imena kao singlice i tako sklapao okvire svojih prvih i budućih albuma..."

Zanimljiv i višeslojan osvrt na Subinu karijeru autora Vida Jeraja >>


субота, 7. новембар 2020.

Praia do Ventu Eternu (Angel's Breath, dokumentarni film)

Zadužbina Milana Mladenovića objavila je 5. novembra kratki dokumentarni film "Praia do Ventu Eternu", napravljen od snimaka zabeleženih krajem 1993. i početkom 1994. u Brazilu. 

Snimke iz privatne arhive Maje Maričić prate fragmenti iz Milanovog dnevnika.

"31.12. 1993. godine, Ponta do Muta.

Pijani Bajanosi pevaju u pet po podne, sunce prži, vetrić čarlija, deca se dovikuju, bubnjevi udaraju, šušte krošnje kolosalnih palmi. Mi ležimo u sobama, poludremamo, poluspavamo... Šetnja preko plaža kilometrima vrelim, mirisnim, spremnim da te zagrle, da odbaciš ego.

Pustite me da utonem, da nestanem, da budem deo.

Ne verujem više u sebe.
Verujem u sve.

*

Ponedeljak, 3. januar 1994.

Sanjao sam Zagreb.
Sanjao sam oficira neke meni nepoznate vojske kako prolazi kraj mene i psuje svoj posao.
Probudio sam se i pomislio sam da se ćaletu nešto desilo.

Zatim sam sanjao stari san i nemogućnost izlaska iz situacije. Ćima i Marko, voz i lekarka.
Pokušavao sam da dobijem Beograd, ali bezuspešno..."


среда, 4. новембар 2020.

Vladimir Tasić, "Kiša i hartija", fragment o Subi

Iz arhive Taciane Baros

"Pokušala sam da čujem samo muziku, ali sam čula razgovor i sambu ujedno, ili ih bar pamtim tako upletene.

Otići, pazi, Se for um desejo, u San Paulo, otići tamo i svirati, Eu peco pra me guiar, steći poštovanje muzičara koji ne znaju ni odakle si, Se for um segredo, dobiti nadimak Gringo Paulista? Znaš šta je to? To je čudo. Gde je sad? Aleja mira BB. Umro je 2. novembra 1999. Eu deixo me carregar. Kažu da mu se zapalio televizor. Jutro. Pola šest. Domar je primetio dim, zvonio je, probudio ga. Kralj opsese nije mogao da otvori vrata, Se faltar coragem, domar razvaljuje, nalazi ga dezorijentisanog. Studio gori. Svi fajlovi, sve. Gigabajti muzike, novi album Bebel Gilberto na kom su zajedno radili. Eu rezo pra abencoar. Izvlače ga iz stana, vatrogasci upadaju, hitna pomoć, totalni haos, i u tom haosu on, pazi! on se osvesti, ustaje sa nosila, ide nazad u studio. O ceu negro que vem chegando. Ulazi i bazlja kroz dim, pokušava da spase fajlove za Žilbertin album, svoju muziku, pada u nesvest, nose ga u bolnicu. Izdiše u pola sedam. Trovanje dimom. Kontaš? E logo vai desabar. Umreti za umetnost, bukvalno? Koja je to priča. Koji lik. Zamisli da je bio njujorški muzičar, londonski, da se sve desilo u Parizu? Danas bi bilo deset filmova o njemu. Masa bi mu došla na grob, kao Morisonu. Pisci bi, ono, pisali romane. Čoveče. A ovde... Tanto faz agora, a hora de te encontrar...

Odslušali smo ostatak pesme u tišini. Barmen, Đura, doneo mi je piće. Nestor je nastavio. Sve smo uprskali, rekao je. Mi i ne znamo svoje priče."

(Vladimir Tasić, "Kiša i hartija", str. 167-168, "Svetovi", Novi Sad, 2004.)

субота, 10. октобар 2020.

Angel's Breath: "Metak" (video materijal iz Brazila, 1994)

Nakon reizdanja remasterizovanog albuma "Angel's Breath", Zadužbina Milana Mladenovića je objavila i novi spot za pesmu "Metak", napravljen od video materijala koji su Milan, Suba i prijatelji snimali u Sao Paulu 1994. godine.
Do sada neobjavljeni materijal je rediteljski obradila Marija Vukić.

Pogledaj te osmehe.



субота, 4. јул 2020.

O projektu Angel's Breath (Nacional, 27. jun 2020)



"...Suba je diplomirao kompoziciju na Akademiji umjetnosti u Novom Sadu, bio je jedan od pionira elektroničke muzike u bivšoj Jugoslaviji i objavljivao je svoje snimke pod pseudonimom Rex Ilusivii, radio je muziku za televizijske emisije i kazališne predstave, odnosno, u svom stvaralaštvu se nije bavio rock’n’rollom. Milan je, s druge strane, bio dijete rock’n’rolla. Profesionalno ih je spojila želja za eksperimentiranjem i povezivanjem upravo tih različitih muzičkih backgrounda koje su imali pojedinačno. Od samog početka njihovog druženja, a to je bilo ranih osamdesetih, kada god bi se ukazala prilika za neko muziciranje, oni bi je iskoristili."

Detaljna priča o Subi, Milanu i projektu Angel's Breath objavljena u Nacionalu, 27. juna >>